Ekonomija - Bosna i Hercegovina

Kafa Arabica i viski za Elektro-Hercegovinu

Podaci do kojih se došlo tokom monitoringa javnih nabavki zaista su poražavajući, a kao jedini pozitivni primjeri navedeni su Grad Bijeljina, Zeničko-dobojski kanton, te Regulatorna agencija za komunikacije BiH, za koju nadležni kažu da poštuje sve propise javnih nabavki.

Mućke s tenderima

- Iako je “novi” Zakon o javnim nabavkama koliko-toliko unaprijedio transparentnost objavljivanja dokumenata iz različitih faza ciklusa nabavki, dosadašnji rezultati njegove primjene su daleko od zadovoljavajućih, kaže Aleksandra Martinović iz Transparency Internationala u BiH.

Tu se, prije svega, misli da ugovorni organi ne donose i ne objavljuju blagovremeno planove javnih nabavki, često ih mijenjaju, provode postupke mimo zakonskih procedura, ne poštuju rokove, dijele nabavke u korist primjene manje transparentnih postupaka ili pokreću neprimjerene vrste postupaka za propisane vrijednosti nabavki, ne dostavljaju tendersku dokumentaciju čak ni mjesec po izvršenoj uplati za naknadu...

Ona napominje da se, čak i tamo gdje se poštuju formalni zahtjevi objave i dostava dokumentacije, ogroman broj nabavki namješta za preferirane ponuđače, definisanjem i obično prenormiranjem kriterija za učešće i tehničkih specifikacija, zbog čega često imamo samo jednu pristiglu ponudu na raspisani tender.

“Nekada su u pitanju i drsko luksuzne nabavke, što govori o potpunom nemaru ugovornih organa kada je u pitanju svrsishodno trošenje javnog novca u ovoj siromašnoj, zaduženoj zemlji”, ističe Martinović.

Dodaje da je broj žalbi ponuđača zbog ograničavanja konkurencije u stalnom rastu, mada se kod nabavki velike vrijednosti ponuđači i ne usuđuju žaliti zbog straha od odmazde. Kao primjer navodi nabavku uniformi MUP-a RS-a vredniju od osam miliona KM, koja je namještena firmi KM Trade (samo za jakne je traženo čak oko 50 standarda).

Martinović tvrdi da će organizacije okupljene u projekat “Da javne nabavke budu javne” nastaviti da prate i ostale faze ciklusa nabavki, uključujući realizaciju ugovora, gdje su u ranijem periodu i primijećene najčešće neregularnosti: sklapanjem aneksa na ugovore i višestrukim prevazilaženjem inicijalnih vrijednosti nabavki, posebno od javnih preduzeća, tokom izbornih godina, a za račun političkih stranaka.

Kod dijela monitoringa, gdje je uočena diskriminacija u kriterijima i tehničkim specifikacijama, kao primjer navedene su nabavke u JP Elektroprivreda RS-a, ZP Elektro-Hercegovina a.d. Trebinje, gdje kod nabavke espreso kafe traže da je sastavljena od Arabice najboljeg kvaliteta, s minimalnom primjesom azijske Robuste. Krem: bademasta s odrazima mahagonij boje, aroma: intenzivna i elegantna, s blagom primjesom gorčine kakaa uz aromatsku bazu netom prženog hljeba, okus: vrhunski balansiran, ugodno kiselkast. Udio Arabice i Robuste 70/30, stoji u nalazu monitoringa javnih nabavki. Isti ugovorni organ nabavlja i viski Chivas Regal 12 ili odgovarajući ekvivalent, Jack Daniels ili odgovarajući ekvivalent, Johnnie Walker ili odgovarajući ekvivalent.

Kao primjer je navedena i Direkcija za koordinaciju policijskih tijela, a predmet nabavke im je namještaj. Procijenjena vrijednost: 127.000 KM (108.547 bez PDV-a). Navodi se da su imali previše zahtjevne tehničke specifikacije, sa datim skicama pojedinih komada namještaja, koje uopšte nisu jeftine.

Za kancelarijski namještaj predviđeno je 70.128,20 bez PDV-a (stavke su: radni sto sa ladičarima, pomoćni sto, komoda, ormar, sve po 16 komada, prosječna cijena 1.095 KM po komadu). Za stolice je predviđeno 35.641,02 (20 radnih i 48 klub-stolica) - prosječno 524,13 KM po stolici, a za sve se traži presvlaka od prirodne teleće kože, te za ormare 2.777,78 KM.

Govoreći o rokovima, navedeno je da je od 668 konkretnih zahtjeva za dostavu ponuda čak 78 imalo kraći rok od 10 dana. Kao primjer je navedeno da je za nabavku uredskog i štampanog materijala za potrebe Zavoda zdravstvenog osiguranja ZHK-a određen rok od osam dana za isporuku tačno navedenih marki proizvoda i primijenjen konkurentski zahtjev za ponude, umjesto otvorenog, iako je vrijednost nabavke premašila 50.000 KM.

Bitno je spomenuti i izložbu iz decembra 2015, u sklopu kampanje Mi plaćamo cijenu: Muzej javnih nabavki, gdje su bile izložene replike predmeta koje su bh. vlasti kupovale po mnogostruko većim cijenama od stvarnih, a krijući se iza Zakona. Imali smo priliku vidjeti pepeljaru koju je nabavila Vlada RS-a za 650 eura, te komad asfalta (replika onog ugrađenog u dionicu puta Bosanska Gradiška - Banja Luka i za čiji je kvadratni metar izdvojeno 2.111 KM).

Revizori i tužilaštva

Javne nabavke su i u fokusu revizorskih institucija, s obzirom na to da se radi o osjetljivom pitanju i činjenici da one predstavljaju drugu po veličini kategoriju izdataka u ukupnom budžetu institucija BiH.

- Značajan dio nedostataka, problema i nepravilnosti koje revizori uočavaju na terenu, a koji su najčešće bili i razlog za iskazivanje mišljenja s rezervom odnose se na nedostatke u javnim nabavkama, odnosno nepoštivanje temeljnih načela Zakona, u smislu osiguranja pravične i aktivne konkurencije i s ciljem najučinkovitijeg korištenja javnih sredstava, vezano s predmetom nabavke i njegovom svrhom, navođenje tehničkih karakteristika kojima se “favorizira” jedan ponuđač, traženje određenih zahtjeva koje mogu ispuniti samo “određeni dobavljači”, nepravilan izbor vrste postupka javne nabave, kažu u Uredu za reviziju institucija BiH.

Iz TIBiH odavno upozoravaju da saradnja između revizora i tužilaštava nije adekvatna, te da uzroci nedostatka saradnje leže u zakonskom okviru i postupanju samih institucija. Iz Ureda za reviziju kažu da tužilaštva nemaju zakonsku obavezu da ih izvještavaju o tome šta su poduzela po izvještajima za reviziju, ali da znaju iz medija i neformalnih informacija da su pokretane istrage, pa čak i podizane optužnice. Napominju da revizija nema za cilj tragati i dokazivati da je neko počinio krivično djelo, već da je to zadaća istražnih organa. S ciljem unapređenja ovog odnosa, u Sarajevu je nedavno održana dvodnevna radionica kojoj su prisustvovali glavni tužioci i predstavnici institucija za reviziju.

U TIBiH kažu da je postojalo nekoliko predmeta za koje je javnost saznala prvo kroz revizorske izvještaje (nabavka ličnih karata od IDDEEA, izgradnja zgrade Vlade RS-a), ali oni, nažalost, nisu doživjeli sudski epilog.

Podsjetimo, Siniša Macan, bivši direktor IDDEEABiH, osumnjičen je za nezakonitosti u procesu izbora preduzeća Muehlbauer za sudjelovanje u izradi ličnih dokumenata za građane BiH. Za izgradnju dvije zgrade Administrativnog centra Vlade RS-a izdvojeno je oko 200 miliona KM i ova priča se povlači po medijima već godinama.