Investicije - Bosna i Hercegovina

Projekti koji mogu oživjeti Mostar

Grad Mostar iz godine u godinu se nalazi u sve težoj situaciji. Financijsko stanje je loše. Proračun se slabo puni. Nema investicija.

Po svim istraživanjima Mostar je grad u koji u ovom dijelu ulagači najmanje ulažu. Sve navedeno je istina, ali...Vrlo lako može biti bolje. Samo je potrebno smanjiti politička prepucavanja, dizanje nacionalnih tenzija i posvetiti se projektima koji mogu doprinijeti boljem i kvalitetnijem životu za dobrobit sviju.

Prvo treba popraviti stanje u gradskoj administraciji i ubrzati rok za dobivanje raznoraznih dozvola, koje se čekaju godinama. Zatim vijećnici trebaju zakopati ratne sjekire i usvojiti regulacijske i prostorni plan. Nakon tih stvari steći će se uvjeti za sigurnije ulaganje.

A kad je riječ o projektima, Mostar ima mnogo toga za ponuditi. Krenimo redom.

Zračna luka Mostar. Što prije treba riješiti stanje u Zračnoj luci i omogućiti njen brži i bolji razvoj. Na stotine tisuća ljudi dolazi u Mostar i Međugorje, ali ne preko mostarske zračne luke, nego preko onih u Sarajevu, Dubrovniku, Splitu... Sva ta središta i njihove zračne luke zarađuju ogroman novac na mostarskim turistima, dok Mostar više nema nijedne redovite zračne linije. Istina, u planu je pokretanje linije s Pescarom, koja se očekuje tek krajem rujna i ona bi trebala malo `oživjeti` promet.

Pored Zračne luke vlasti se moraju više posvetiti turizmu, području na kojem Mostar ima veliku perspektivu. Nažalost, od `zlatne koke` gradske vlasti nemaju gotovo nikakve koristi jer sva zarada završava u džepovima privatnika. Stoga gradske vlasti uz pomoć kantonalnih se moraju što prije uključiti u sređivanje ove oblasti i uvesti reda. Turizam je, s obzirom na Stari most, staru gradsku jezgru, tekiju u Blagaju, ljepotu Neretve, blizinu Ruišta i prije svega Međugorja, oblast na kojoj treba graditi i budućnost. Naravno, osim uvođenja reda u plaćanje pristojbi, turistima treba ponuditi i što bolju uslugu. Tako će korist od toga imati i lokalna zajednica, ali i turistički i ugostiteljski djelatnici.

Kad je riječ o ostalim projektima, onda se treba što prije posvetiti kopu Vihovići, području koje je potpuno očišćeno i spremno za izgradnju, samo se treba pronaći odgovarajuća namjena, odnosno treba se odlučiti što na tom području praviti i kako iznaći sredstva. Vihovići su pogodni za razne projekte, od turističkih kompleksa, preko hotelskih, pa sve do rekreacijskih. Ovako Vihovići samo stoje i od njih ni lokalna zajednica, ali ni privatni sektor nemaju nikakve koristi.

Ista stvar je s Bunom, preciznije rečeno rekreacijskim centrom, koji je potpuno zapušten. Buna je prije rata bila okupljalište cijele regije, u koje su dolazili na kupanje i uživanje u ljepoti prirode ljudi iz čitave Hercegovine. Danas je sve zaraslo i konstantno se oteže s davanjem ovoga područja pod koncesiju, iako zainteresiranih zakupaca ne manjka.

Rješavanjem Bune živnulo bi ovo prigradsko naselje, koje je prije rata bilo elitno, a danas mještani, napušteni od svih, sebe smatraju građanima drugog reda, zbog odnosa vlasti prema njima.

Nadalje, gradske vlasti trebaju poraditi i na realizaciji projekta kanalizacijske mreže, vrijednog četrdeset milijuna maraka, koji se financira kreditom Svjetske banke. Izgradnju kolektora treba što bolje podržati, jer će nakon toga Mostar imati suvremenu kanalizacijsku mrežu.

Pored navedenih, vlasti trebaju inicirati i još drugih projekata, koji će biti na dobrobit Mostara, a ne samo mirno sjediti i čekati skrštenih ruku hoće li i kad netko uložiti koju marku u središte Hercegovine.