Da vam je prije četiri ili pet godina netko rekao da u središtu Zagreba možete kupiti trosoban stan za manje od sto tisuća eura, pomislili biste da je nekretnina koja vam se tako nudi u najmanju ruku sumnjiva – bespravno sagrađena, nečistih papira, nagomilanih dugova, da je bila poprište zločina... Jer u zlatno doba građevinskog biznisa 2007. i 2008. godine u prosjeku dnevno su se prodavala 183 stana, odnosno godišnje je nove vlasnike dobilo 66.787 nekretnina. U 2012. prodano je pak 32.278 stanova, dakle dvostruko manje nego rekordnih godina. Prva tri mjeseca ove godine pak sugeriraju pad prodaje od 19 posto, stoga ne čudi da cijene bilježe daljnji pad. Glavni grad, kao najjače tržište nekretnina u zemlji, 2008. godine držao je prosjek od 2124 eura po četvornom metru, a ljudi su se mahom zaduživali na 30 godina u bankama, s nepovoljnim kamatama, mnogi i u švicarcima...
Da vam je prije četiri ili pet godina netko rekao da u središtu Zagreba možete kupiti trosoban stan za manje od sto tisuća eura, pomislili biste da je nekretnina koja vam se tako nudi u najmanju ruku sumnjiva – bespravno sagrađena, nečistih papira, nagomilanih dugova, da je bila poprište zločina...
Jer u zlatno doba građevinskog biznisa 2007. i 2008. godine u prosjeku dnevno su se prodavala 183 stana, odnosno godišnje je nove vlasnike dobilo 66.787 nekretnina. U 2012. prodano je pak 32.278 stanova, dakle dvostruko manje nego rekordnih godina. Prva tri mjeseca ove godine pak sugeriraju pad prodaje od 19 posto, stoga ne čudi da cijene bilježe daljnji pad. Glavni grad, kao najjače tržište nekretnina u zemlji, 2008. godine držao je prosjek od 2124 eura po četvornom metru, a ljudi su se mahom zaduživali na 30 godina u bankama, s nepovoljnim kamatama, mnogi i u švicarcima...
Pad cijena, ali i interesa
Danas je gore spomenuti utopijski stan iz 2008. – realnost. Cijena kvadrata pala je za više od 30 posto u posljednjih pet godina pa Zagreb danas drži prosjek od 1641 eura po četvornom metru. No, iako izračun pokazuje da je danas prosječni stan od 60 četvornih metara jeftiniji 28.890 eura nego 2008. godine, broj neprodanih nekretnina nikad nije bio veći. Jer kriza, gubitak posla, povećanje životnih troškova... naučili su građane da ne srljaju grlom u kredite...
Iako su danas cijene znatno niže, krediti povoljniji, a u prodaju stanova subvencijama se uključila i država, kupca gore spomenutog stana teško je naći. Jer pronaći kreditno sposobnog jamca ili sudužnika i još k tome voljnog obvezati se kreditom u ovim je kriznim vremenima gotovo nemoguće.
Stoga ne čudi da se trend snižavanja cijena nastavio i u srpnju, kako u odnosu na lipanj tako i u odnosu na lanjski srpanj. Točnije, prema Crozillinim podacima srpanjske su cijene zabilježile mjesečni pad od 0,2 posto te godišnji pad od četiri posto. U odnosu na one iz lipnja, najveći pad srpanjskih cijena stanova bilježe Zadar (-4,5 posto) i Šibenik (-3,2 posto), dok Split u istom razdoblju bilježi najveći mjesečni porast cijena (4,8 posto). Na godišnjoj razini, odnosno u usporedbi s lanjskim srpnjem, najveća razlika u cijeni zabilježena je u Puli (-5,8 posto) i Zagrebu (-5,3 posto). Zanimljivo je pak da je, dok cijene stanova bilježe pad, nakon dugo godina primjetan rast cijena kuća na zagrebačkom području. Za taj je trend, vjeruju stručnjaci, zaslužna činjenica što postaje praksa da cijele obitelji kupnjom veće kuće rješavaju stambeno pitanje. Odnosno, kako to plastično kaže Jadrana Tomić, agentica za prodaju nekretnina:
– Roditelji, djeca i unuci – svatko na svojoj etaži, a svi pod istim krovom. Jedan kredit razdijeljen na dva ili tri dijela lakše se podnosi.
POS Plus propao?
Svjesna teške situacije na tržištu nekretnina na kojem je više od 15 tisuća neprodanih stanova država je putem Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) odlučila probuditi tržište raznim modelima subvencioniranja, popularnim POS modelima.
Zasad se najuspješnijim pokazao onaj iz 2011. i 2012. putem kojeg su prodana 1563 stana. Taj model bio je prihvatljiv jer je građanima država tijekom četiri godine poklanjala polovicu mjesečnog anuiteta kredita uz najpovoljnije kamate na tržištu, što je u prosjeku predstavljalo uštedu od oko 15.000 eura (ovisno o roku otplate kredita i iznosu). Međutim, i tu su postojala ograničenja, osim limitirane količine novca koji je država namijenila subvencioniranju, subvencije su se priznavale samo za nekretnine vrijednosti do 100.000 eura, za mlađe od 45 godina, minimalno na rok otplate od 20 godina, za kupnju prve nekretnine kojoj četvorni metar u novogradnji nije skuplji od 1900 eura...
Danas se država trudi poticati stanogradnju i prodaju praznih nekretnina programom POS i POS Plus, koji je praktički propao jer, kako je resorna ministrica Anka Mrak Taritaš ustvrdila – građani nisu kreditno sposobni. Stoga je država neprodane stanove ponudila u najam.
Oprezno u kredit
– Sigurno je da ljudi danas opreznije ulaze u kreditna zaduženja nego prije. Isto tako, stanovi koji kvalitetom, veličinom i lokacijom ne udovoljavaju potrebama većine ljudi ni putem ovog modela neće biti prodani – zaključuju u Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja.
Treba svakako spomenuti da je već uspavano tržište nekretnina dodatno je umrtvila uredba o nužnosti energetskog certifikata za svaku nekretninu veću od 50 četvornih metara. To je mnogim prodavateljima, posebice kuća, preskupa stavka jer se cijene energetskog certificiranja za obiteljsku kuću penju i do 7500 kuna.