Poljoprivreda - Bosna i Hercegovina

Pšenica poskupljuje iz sata u sat: Ni 320 eura po toni nije kraj

Cijene pšenice svakodnevno rastu, pa je tako tona te žitarice na mađarskom tržištu u srijedu dostigla cijenu od 300 eura.

Predstavnik jednog od bh. mlinara u ponedjeljak je tonu pšenice platio 280 eura, kupio je male količine, tek tolike da ne zaustavlja proizvodnju. Kada pšenicu doveze do mlina i uz to plati što se još mora platiti, koštat će ga 320 eura po toni.

Mađarska je za sada jedina država u okruženju na čijem tržištu se nudi ova žitarica, premda stižu informacije o tome da i Mađari traže gdje bi mogli nabaviti hljebno žito kojim će dopuniti poluprazne silose. BiH je u proteklim godinama iz te zemlje uvozom podmirivala 70 posto svojih potreba.

Srbija i Hrvatska također osjete nestašicu, što mnogi koji kod nas vode globalnu tržišnu politiku ne spominju, već javnost uporno zamajavaju tvrdnjom da se pšenica može kupiti kod susjeda i komšija. Kod komšija možda i može, i to na sivom tržištu, lošeg kvaliteta i u minimalnim količinama.

Ova situacija začinjena povećanjem cijena hljeba i brašna upravo pogoduje tržišnim špekulacijama, pa je za očekivati da će procent učešća sivog tržišta u snabdijevanju prometu žitarica i brašna u BiH sa 40 posto rapidno rasti. To, kao i činjenica da je u maloprodaji povećana potražnja za brašnom, trebao bi biti jasan signal inspekcijskim organima za pojačanu kontrolu, ali i graničnoj službi, s obzirom na to da se vreće pšenice ilegalno čamcima prevoze preko rijeke Save.

Od Direkcije robnih rezervi Federacije BiH traži se hitna intervencija. Još nema zvaničnih najava da će se to dogoditi, ali i ako intervencija uslijedi, ona neće značajnije smiriti poremećaje na tržištu i odagnati zabrinutost mlinara, pekara i potrošača. Direktor Direkcije Tončo Bavrka je kazao da u silosima imaju oko 18.000 tona, što je tek 5 posto ukupnih godišnjih potreba. Saznajemo da je pšenica domaća i lošijeg je kvaliteta.

Dobri poznavaoci prilika na domaćem tržištu hrane sugeriraju Direkciji da ne odugovlači s posezanjem za rezerve i intervenira, uz dodatne garancije mlinara da će dobiveno namiriti u razumnom roku, odnosno dok prebrode krizu.