Poljoprivreda - Bosna i Hercegovina

Stručnjak objašnjava vezu reljefa sa sadnjom voćnjaka

Reljef pojačava ili slabi klimatske elemente, pa tako značajno utiče na makroklimu nekog područja i mikroklimu pojedinog mjesta. Zbog toga ima veliku važnost za voćarstvo.

Pojedini elementi reljefa često su presudni kada se ocjenjuje njegova prikladnost za voćnjak, navodi profesor Ivo Miljković u knjizi "Opšte voćarstvo".

Kao primjer daje ravnicu za koju kaže da je vrlo rijetko jednolična.

Mogu se zapaziti jasna područja koja razdvajaju dva susjedna poriječja ili dva sliva (razvođa), platoi, riječne doline s terasama različitog stepena nagiba i strmine, doline i jaruge. Na razvođima ili riječnim terasama formiraju se oblici mikroreljefa, kao što su manja udubljenja, male izbočine, uzdignuća itd.

Svi elementi manje ili više utiču na čitav niz faktora klimatske i edafske prirode (koji se odnose na zemljište, uključujući njegovu teksturu, strukturu, plodnost, kiselost, kapacitet zadržavanja vode, drenažu, prisutnost organskih materija i mineralnih sastojaka, op. ur.).

Uticaj elemenata reljefa na svojstva položaja biće izraženiji u planinskim područjima jer ona pokazuju veće različitosti.

Vrste položaja

Toplotni režim položaja, vjetrovi i vodni režim uveliko su pod uticajem reljefa, a može biti biti veći ili manji, zavisno od vrste položaja. Za uzgoj voćaka razlikujemo otvorene, zatvorene i zaštićene položaje.

Otvoreni položaji su oni koji nisu zatvoreni ni s jedne strane. Na njima se mogu očekivati jaki vjetrovi sa svih strana.

Zatvoreni su sa svih strana okruženi brdima ili šumom. Oni su nepovoljni za voćke jer ne osiguravaju vazdušnu drenažu. Takve su kotline, tzv. vazdušna jezera, jer u njima stagnira hladan vazduh, pa dolazi do jačih promrzlina.

Za uzgoj voćaka najbolji su zaštićeni položaji. Važno je da su zaštićeni sa strane odakle duvaju jači ili hladniji vjetrovi.

Takođe, poželjniji su blagi nagibi na uzdignutim položajima i uzdignuti platoi ako su zaštićeni s tih strana. Ravnice su manje prikladne, a udubljenja potpuno neprikladna.

Reljef i toplotni režim položaja

Reljef bitno utiče na toplotni režim vazduha iznad sloja zemljišta i na toplotni režim pokrivača zemlje u voćnjaku. Zavisi uglavnom od ugla padanja sunčevih zraka. Ako padaju vertikalno, dolazi do jačeg zagrijavanja tla i prizemnog sloja vazduha, dok ga kosi zraci slabije zagrijevaju.

U sjevernom umjerenom pojasu najveća je akumulacija sunčeve toplote i svjetla u drugoj polovini dana kada sunčevi zraci padaju s jugozapadne strane. Iz toga proizlazi da će, pri jednakoj strmini, jugozapadni položaj biti topliji nego jugoistočni.

Na jugu sunčevi zraci padaju ravno. Na južnim nagibima biće prejako zagrijavanje i isušivanje tla, pa na jugu za voćke mogu biti prikladni sjeverni položaji.

U sjevernim područjima, pogotovo ako je klima humidna (vlažna) ili perhumidna (izrazito vlažna), bolji su položaji okrenuti prema jugu. Dakle, svaka ekspozicija ima svoje povoljne i nepovoljne osobine, zavisno od toga u kojem se području nalazimo i koje voćke želimo da uzgajamo.

Sjeverni položaji odlikuju se manjim oscilacijama u temperaturama i većom relativnom vlažnošću vazduha, pa su na njima voćke manje izložene suši. Južni položaji imaju više toplote, bolje osvjetljenje i jaču evaporaciju, odnosno evapotranspiraciju, pa na njima voćke više trpe od suše.

Voće na južnim položajima dozrijeva ranije nego na sjevernim.

U pojedinim područjima položaji na istoku ili sjeveroistoku najizloženiji su vjetrovima. U priobalnom području sjeverni su najviše izloženi buri - sjevernom hladnom i suvom vetru.

Zapadni se generalno odlikuju blažim prelazima u temperaturi između dana i noći, što je posebno povoljno u proljeće kada krene vegetacija.

Generalno, u humidnim područjima, gdje je klima hladna, za voćnjake treba birati južne, jugozapadne i jugoistočne ekspozicije, a u semiaridnim i aridnim područjima sjeverne i sjeverozapadne, pa čak i sjeveroistočne, ako položaje ne ugrožavaju hladni i suvi vetrovi.

Proljećni mrazevi

U proljeće, kada započne kretanje sokova i buđenje vegetacije, voćke imaju smanjenu otpornost prema mrazu.

Zavisno od ekspozicije, nastaju različita oštećenja od kasnih proljećnih mrazeva. Čak i tokom zimskog mirovanja, postoje velike razlike u osjetljivosti voćaka prema mrazu na pojedinim ekspozicijama. To je razumljivo jer na pojedinim ekspozicijama vegetacija počinje ili završava ranije ili kasnije.

Nadmorska visina

Pojedine voćne vrste mogu se uzgajati do različitih nadmorskih visina, ali najbolji kvalitet postižu u određenim zonama. Prema Trentinu, navodi Miljković, voćke se mogu uzgajati do sljedećih nadmorskih visina:

-ribizla do 2.000 m

-ljeska i oskoruša do 1.800 m

-jabuka i trešnja do 1.400 m

-kruška i šljiva do 1.200 m

-orah do 900 m

-kesten do 600 m

-breskva i maslina do 300 m

Nagibi poskupljuju troškove

Na nagibima se povećavaju troškovi proizvodnje voća, jer je otežana ili čak onemogućena potpuna mehanizacija radova, pa čak i zaštita od bolesti i štetočina. Osim toga, nagnuti položaji izloženiji su štetnom uticaju suše i erozije.

Kod padina razlikujemo nagib i ekspoziciju. Nagib ne smije biti veći od 10 do 15 odsto jer je u tom slučaju manje povoljan za proizvodnju, odnosno voćke treba saditi po izohipsama.

Kod nagiba od 10 do 15 odsto potrebno je sprovoditi terasiranje. Ako je nagib veći od 15 odsto, troškovi terasastog uzgoja znatno se povećavaju.

Položaji s nagibom većim od 30 odsto smatraju se neprikladnima za uzgoj voćaka. Povećanjem nagiba smanjuje se mogućnost izvođenja terasa sa širokim platoima koji odgovaraju potrebama voćarske proizvodnje. Takođe, smanjuje se ukupna dužina terasa po hektaru i korisna površina po hektaru, jer se povećava površina pod škarpama, prenosi Agroklub.