Privatizacija - Bosna i Hercegovina

O čemu se zapravo radi. Nedavno je propao još jedan “pokušaj” prodaje Hidrogradnje u stečaju. Zadnji je bio 8. oktobra, nakon što su prethodno propale čak dvije licitacije u septembru. Ukupno je Hidrogradnja na prodaji bila 17 puta! Od prve je oglašene prodaje prošlo 18 godina, a cijena je već dugo nepromijenjena - 88 miliona maraka.

Upravo je ova cijena i najbolji dokaz da ekipa okupljena oko stečajnog upravnika Zijada Fazlagića, nema namjeru prodati Hidrogradnju, već nastaviti dobro razrađeni stečajni biznis. Zapravo, moglo bi se reći da je Hidrogradnja “prodata” onog momenta kada je u njoj proglašen stečaj, a da su njeni vlasnici Fazlagić, odbor povjerilaca koji ga prati te postupajući sudija Nebojša Joksimović kao pokrovitelj statusa quo. U odboru povjerilaca sjede, u svojstvu predsjednika predstavnik IGA – Izvozno kreditne agencije BIH, te članovi - predstavnik FZ PIO/MIO, KJKP RAD, Porezne uprave FBIH ... Uglavnom su sjednicama prisustvali Ermin Kahrić (IGA), Adila Demir (PIO/MIO), Jasmina Novalić (RAD) i Jasmin Arifić, uz već pomenutog Fazlagića.

Potpuno je nejasno nepoštivanje zakona u slučaju Hidrogradnje, koji jasno propisuje pokretanje izvršnog postupka. Upravnik Fazlagić krije se iza navodne zaštite prava radnika, no zakon je izričit i sada već duže vrijeme prekršen. Naime, Zakon o stečajnom postupku FBIH u svom Članu 58. jasno propisuje pokretanje izvršnog postupka i ulogu razlučnih povjerilaca.

No vrijeme je pokazalo da ni razlučne povjerioce ne interesuje provođenje zakona. Jer, da je drugačije barem bi jedanput reagovali na plasiranje lažnih informacija o tome kako su za Hidrogradnju zainteresovane firme iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara i Iraka. Ta priča plasirana je ove godine, a istovjetne su plasirane i 2020. i 2022. godine.

I dok stečajna priča duga osam godina traje, iz Hidrogradnje se izvlači ogroman novac. Radnici smatraju da su sve prodaje do sada bile “fingirane”, da se preko podobnih firmi uplati akontacija, odnosno položi depozit na prodajnu cijenu i onda se po godinu dana razvlači prodaja, a u toku te godine se izvuku enormne količine betona, betonske galanterije, tampona, itd.

U zadnjih osam godina kompanija je ostvarila prihod od 80 miliona KM. Dio neto prihoda godišnjeg morao se isplaćivati i otpuštenim radnicima jer su oni ustupili svoju zakonito priznatu imovinu stečajnom upravniku. Međutim, za osam godina niko nije dobio niti jedne konvertibilne marke. Gdje su pare, to niko ne zna!

Hidrogradnja, dakako, nije jedini ovakav slučaj. Sve kompanije u stečaju imaju manje-više istu sudbinu, gdje stečajni upravnik i povjerioci skuju takav stečajni plan da ga je nemoguće okončati prodajom. Takav primjer je i jablanički Granit, ali i brojni drugi.

Također, svi su manje-više dokumentovani i nalaze se u ladicama različitih tužilaštava, koje čekaju da se otvore.