Transport - Hrvatska

Hrvatska modernizira željeznicu za 450 milijuna eura

Radi se o vrijednosti nabave od gotovo 450 milijuna eura bez PDV-a, što je najveća procijenjena vrijednosti natječaja u HŽ Infrastrukturi i ujedno jedna od većih u Hrvatskoj. Stoga ne čudi da je natječaj izazvao polemike u biznis zajednici, jer radi se o velikom zahvatu na željezničkom komunikacijskom sustavu koji je zapeo u 20. stoljeću.

“Modernizacijom se planira pokriti cjelokupna željeznička mreža u Hrvatskoj na više od 2600 kilometara pruga. Predviđeno trajanje provedbe ugovora je sedam godina. Kriteriji za odabir ponude je ekonomski najpovoljnija ponuda.

Projekt se financira iz fondova EU-a i kredita Europske investicijske banke, a sastoji se od tri faze, a to su izrada projekta odnosno tehničke dokumentacije izgradnje, izgradnje Globalnog sustava pokretnih komunikacija za željeznički promet te treća faza migracije s GSM-R mreže u FRMCS”, objavljeno je na stranicama HŽ infrastrukture.

Ukratko, trenutačni analogni sustav (RD, izgrađen 1980-ih godina) trebao bi u sedam godina proći ogromnu transformaciju, da bi naposljetku bio vrhunski opremljen posljednjom, najmodernijom svjetskom tehnologijom.

A ono što se propituje jest način na koji doći do krajnjeg cilja – modernog komunikacijskog sustava posljednje generacije. Naime, odlučeno je da će put iz zastarjelog u najmoderniji sustav biti postepen, te da će se najprije, u roku od pet godina izgraditi prijelazni (GSM-R) sustav, a potom će se, u roku dvije godine (ovisno o EU), odraditi migracija na budući standard (FRMCS).

Valja znati da je trenutačno GSM-R sustav prevladavajući na prugama država članica EU, te da je FRMCS određen kao budući cilj koji EU želi dostići do 2030., premda još nije donijela specifikacije. To znači da GSM-R polako već odlazi u povijest, i da se zna da će ga zamijeniti FRMCS koji neke države već testiraju na prugama.

Hrvatska, iako je pokušavala, nikad nije uspjela ugraditi GSM-R sustav, a zbog tog ‘prekršaja’ spram EU direktive sada i jest u položaju koji izaziva rasprave. Gavno pitanje koje se spominje u javnosti jest: Zbog čega, kada smo već u prilici, novac odmah ne utrošimo na najmoderniju postojeću tehnologiju?

Iz HŽ Infrastrukture pojašnjavaju: “GSM-R (Global System for Mobile Communications – Railway) sustav trenutačno je jedini standard za komunikaciju u željezničkom prometu koji se može nabaviti, te su svi upravitelji željezničke infrastrukture u EU opremljeni GSM-R sustavima za koji je podrška proizvođača zajamčena najmanje do 2035.

Prema sadašnjim planovima, ostvarenje preduvjeta za raspisivanje natječaja i nabavku opreme za FRMCS očekuje se krajem 2028. godine, no kako se rokovi pomiču ovoga trena je realno očekivati da će sve potrebno za natječaj za FRMCS biti spremno oko 2030. godine” kazuju naručitelji te naglašavaju: “Kako bismo unaprijedili sigurnost i brzinu prometa željezničke mreže, HŽ Infrastruktura nabavlja jedini sustav koji je trenutačno moguće nabaviti te ćemo u jedinstvenom postupku i za unaprijed utvrđenu cijenu ugovoriti njegovo unaprjeđenje na budući FRMCS sustav.

Valja napomenuti kako je oko 90 posto komponenti i radova koji se nabavljaju ovim postupkom javne nabave kompatibilno između trenutačno mogućeg GSM-R i budućeg FRMCS sustava”, argumenti su koji su prevagnuli da se radna skupina nadležnog Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i projektni tim HŽ Infrastrukture, opredijeli za postepenu opciju.

Male šanse za Huawei

Iz HŽ infrastrukture dodatno i naglašavaju: “Najnoviji, odnosno posljednji proces koji je pokrenut kako bi se riješio ovaj važan projekt traje nešto dulje od dvije godine i od početka je značajno drugačiji od prethodnih po načinu vođenja i planiranom načinu provedbe, sve kako bi se osigurala transparentnost i brzina realizacije.

U tom smislu, umjesto dugotrajne izrade studija i projektiranja odabran je design&build model kojim se jamči veća transparentnost u svim fazama projekta, a istovremeno se ubrzava proces realizacije te se smanjuju potencijalni konflikti i problemi u provedbi”.

Kada se radi o tome tko uopće može izgraditi GSM-R sustav, postoje tek tri tvrtke u svijetu koje to trenutačno mogu. Dvije europske i jedna kineska. Potvrđuju to i iz HŽ Infrastrukture, te kažu: “Izgradnja GSM-R sustava zahtjeva specifično tehničko znanje i iskustvo u području željezničkih telekomunikacijskih sustava.

Prema našim informacijama, postoje najmanje tri kompanije koje proizvode ovu specijaliziranu opremu te posjeduju potrebno iskustvo”. Pritom napominju kako je važno da odabrani dobavljač može ispuniti sve zahtjeve projekta i uvjete iz relevantnih propisa i smjernica, te ističu, dokumentacija predviđa procjenu sigurnosnog rizika dobavljača. U prijevodu, to znači, kineska tvrtka, u ovom slučaju Huawei, vjerojatno nema previše šansi osvojiti natječaj.

Još jedan kamen spoticanja jest što odluka o tome koja će se tehnologija uvoditi diktira ishod cijelog natječaja, smatraju kritičari. Naime, vrijednost implementacije GSM-R-a, kažu, tek je 10 postotni udio u 450 milijuna eura vrijednoj nabavi. S obzirom da su za taj dio posla sposobne tek dvije raspoložive tvrtke, pitanje jest, koliko zapravo ponuda može stići na ovaj natječaj? Stoga kritičari koji su ujedno i zagovornici direktnog prelaska na FRMCS, smatraju da se taj dio oko implementacije mogao odvojiti u zaseban tender, čime bi se omogućilo više ponuda i veća konkurentnost te naposljetku ušteda.

’Ubilo’ nas odugovlačenje

Javna nabava koja u tijeku, tek 3. fazu – migraciju na FRMCS, vrijednu oko 15% one ukupne, tretira kao opciju, premda ni nju ne planiraju izdvajati. “Namjera je bila u jednoj nabavi i s jedinstvenom cijenom ugovoriti najmoderniji sustav željezničkih komunikacija”, poručuju iz HŽ infrastrukture. Dodatno, kažu naručitelji da je “uzimajući u obzir kompleksnost i veliku vrijednost predmeta nabave, odabran otvoreni postupak javne nabave kao najtransparentniji postupak koji se provodi sukladno Zakonu o javnoj nabavi i EU-ovim direktivama”.

Budući da su igri jako veliki novci, ne čudi, da biznis zajednica upravo oko ovog natječaja raspravlja. Je li bolje ‘adaptirati’ prastari komunikacijski sustav i postepeno doći do onog najsuvremenijeg, ili kad se već čekalo dva desetljeća, pričekati još pola, pa se modernizirati od nule? Te je li i kakve uvjete natječaj trebao sadržavati.

Ono što sa sigurnošću možemo ustvrditi jest tek trenutačno stanje, a to je da nam je sustav komunikacija na željeznicama pretpovijesni i jedan od rijetkih takvih u EU, te da nam je prethodno odugovlačenje ovih odluka donijelo svojevrsnu pat poziciju. Hoće li doista budućnost biti modernija, ostaje nam tek da pratimo. Kao i put novca koji će za tu modernizaciju biti utrošen.