Dalmatinske marine, s gotovo 12 tisuća vezova, vjerojatno će izravno profitirati od dodatnih nameta koje od 1. svibnja iduće godine talijanskim nautičarima planira uvesti nova vlada na čelu s Marijom Montijem. Zbog uvođenja novih pristojbi u lukama na apeninskoj “čizmi”, čiji će se iznos, ovisno o duljini broda, kretati između pet i 700 eura dnevno, već je povećan interes nautičara sa suprotne obale Jadrana koji žele rezervirati godišnje ili sezonske vezove u hrvatskim lučicama. Budući da Talijani trenutačno koriste oko 700 stalnih vezova u našim nautičkim lukama, čija se prosječna godišnja cijena za brodice do 12 metara duljine kreće oko 30 tisuća kuna, u slučaju privlačenja 20 posto novih klijenata s Apeninskog poluotoka, odnosno njih 150 zainteresiranih za cjelogodišnji smještaj svojih plovila, moglo bi se zaraditi oko 4,5 milijuna kuna. A taj bi iznos mogao biti i puno veći...
Dalmatinske marine, s gotovo 12 tisuća vezova, vjerojatno će izravno profitirati od dodatnih nameta koje od 1. svibnja iduće godine talijanskim nautičarima planira uvesti nova vlada na čelu s Marijom Montijem.
Zbog uvođenja novih pristojbi u lukama na apeninskoj “čizmi”, čiji će se iznos, ovisno o duljini broda, kretati između pet i 700 eura dnevno, već je povećan interes nautičara sa suprotne obale Jadrana koji žele rezervirati godišnje ili sezonske vezove u hrvatskim lučicama.
Budući da Talijani trenutačno koriste oko 700 stalnih vezova u našim nautičkim lukama, čija se prosječna godišnja cijena za brodice do 12 metara duljine kreće oko 30 tisuća kuna, u slučaju privlačenja 20 posto novih klijenata s Apeninskog poluotoka, odnosno njih 150 zainteresiranih za cjelogodišnji smještaj svojih plovila, moglo bi se zaraditi oko 4,5 milijuna kuna. A taj bi iznos mogao biti i puno veći...
Priča je svakako utemeljena na realnoj računici jer je već sada nemjerljiva razlika u cijenama vezova između marina u Splitu i Trogiru te u Trstu, a to će biti još izraženije kada talijanska administracija, u sklopu najavljenih mjera, uvede novi namet za nautičare.
Naime, godišnji “boravak” brodice duge 12 metara u tršćanskoj marini “San Giusto” trenutačno zapada gotovo šest tisuća eura, odnosno oko 45 tisuća kuna, a od svibnja bi to moglo biti povećano za najmanje 2000 eura, odnosno 15-ak tisuća kuna. Cjelogodišnji vez za brodicu iste kategorije u splitskoj ACI-jevoj marini trenutačno košta oko 39 tisuća kuna, a u Trogiru gotovo 32 tisuće kuna.
Poznavajući zanimanje stranih, a posebice talijanskih nautičara za dalmatinske porte i vale, o čemu govori i 50-ak tisuća njihovih uplovljavanja tijekom ove godine, uvođenje lučkih pristojbi u susjednoj državi svakako bi se moglo pozitivno odraziti na poslovanje hrvatskog nautičkog sektora.
Usporedno s povećanim interesom ljubitelja mora sa suprotne jadranske obale za smještaj plovila u našim marinama, talijanski nautičari iz Ligurije i Toskane već su najavili i svojevrstan egzodus prema donekle jeftinijim francuskim odredištima.
Svoj dio poslovnog kolača sigurno će tražiti i crnogorske marine u vlasništu inozemnih poduzetnika, ali i tu bi Hrvatska trebala biti korak ispred, jer ACI-jeve i privatne lučice nude povoljnije financijske uvjete za stalni smještaj plovila od, primjerice, razvikanog tivatskog “Porto Montenegra”.
Budući da hrvatske marine službeno uprihode oko 400 milijuna kuna godišnje, a neizravna zarada je i puno viša, potencijalni pojačani interes talijanskih “plovećih turista” mogao bi dodatno napuniti našu nautičku blagajnu.
Međutim, u slučaju ostvarenja optimističnih najava ponovno će “isplivati” velika manjkavost u hrvatskom nautičkom sektoru, a to je kronični nedostatak vezova, koji bi, naravno, trebali biti izgrađeni u realnim ekonomskim i ekološkim okvirima.