Turski predsjednik svakako želi biti i politički i gospodarski čimbenik ne samo u regiji. Ali gospodarski je to teško moguće dok se turska lira sve više približava hiperinflaciji: u rujnu je dostigla 83,45%.
Pad vrijednosti
turske lire nikako ne prestaje i inflacija - neosporno povezana i s
poskupljenjem je u rujnu i službeno dostigla 83,45%. Ekonomisti govore o
hiperinflaciji kad ona premaši 20% - mjesečno, ali već i tako je tursku
valutu zahvatio tipičan problem takve krize: sve veća razlika između
"službene" i "neslužbene" cijene deviza. Jer i neovisni ekonomski
institut Inflation Research Group procjenjuje kako je "pravi" pad
vrijednosti turske lire već preko 186% - i nema nikakvih naznaka da će
se nešto popraviti. Svi u Turskoj znaju kako i politiku novca ne vodi tamošnja središnja
banka, nego predsjednik Erdogan. A on ne želi dopustiti da i kamate
postanu veći - bez obzira na inflaciju. Dapače: u rujnu je turska središnja banka na čijem je čelu Şahap
Kavcıoğlu, član stranke i vjerni sljedbenik predsjednika Erdogana čak
još smanjio eskontnu stopu s 13 na 12% - neki strani mediji su tu mjeru
nazvali "novčarski hara-kiri" jer turski predsjednik ne želi dopustiti
da i kamate na kredite postanu više. Turski predsjednik je čak najavio
još veće smanjivanje eskontne stope u računici kako će sve jeftiniji
turski proizvodi u izvozu i još uvijek povoljni krediti za velike tvrtke
već onda i gospodarstvo te zemlje ponovo osoviti na noge. Ekonomska
znanost ne poznaje slučaj kad se to dogodilo, ali niti to turskom
predsjedniku nije bitno. Jer problem je što je za Tursku tako i uvoz postao vrlo skup, bilo da
je riječ o sirovinama ili o poludijelovima za turske tvornice, u
pravilu uvezenim s Dalekog istoka čija je isporuka ionako poremećena
zbog pandemije. Isto tako, turski politički vrh tu mjeru tumači i brigom
za turske građane koje bi neminovno pogodila recesija što bi bila
posljedica borbe protiv inflacije, ali građani su već ionako pogođeni
sve manjom vrijednošću novca koji imaju u džepovima i sve skupljim, ne
samo energentima iz uvoza nego i živežnim namirnicama proizvedenim u
Turskoj. Inflacija u Turskoj je stara i dobro poznata nevolja: tek 2002. su
uloženi golemi napori uspostaviti novčarske institucije koje bi obuzdale
smanjenje vrijednosti novca, a 2005. je i novčanom reformom uvedena
"nova turska lira" kojoj je "izbačeno" šest nula sa starih apoena -
jedan milijun je postala jedna "nova" lira. Već sad bi bilo mjesta za
izbacivanje nula: 1 turska lira, napadne sličnosti kovanici od 2 eura,
trenutno vrijedi 5,5 eurocenti - a i to po "službenom" tečaju.